Već smo u prethodnoj lekciji spominjali varijable. Varijabla je mjesto u memoriji računala označeno simboličkim imenom (npr. a ili b) u koju zapisujemo vrijednost ulaznog podatka. Znači, varijabla je spremnik za neku vrijednost, ona nije ime podatka nego ime spremnika. Što to zapravo znači?
Svaki računalni program se koristi nekim vrijednostima. One se moraju negdje pohraniti kako bi ih računalo prepoznalo.
Npr. zamislite kalkulator! Pokušati ćemo izračunati 5+6. Sada nemojmo više zamišljati kalkulator izvana, nego ga zamislimo iznutra. Kad upišemo prvi broj (5) on se mora negdje pohraniti da bi kalkulator zapamtio koji smo broj upisali te da možemo nastaviti pisati brojeve. Dakle, mjesto gdje se upisao prvi broj 5 se zove varijabla (dio spremnika). Zatim mu zadajemo matematički operator ali i drugi broj (6) koji se opet sprema u drugu varijablu/dio spremnika. Te varijable se mogu nazivati kako god! Kad smo na kalkulatoru kliknuli znak = kalkulator je dobio naredbu da želimo izračun prethodnog matematički izraz, a to je 5+6=
I što se sad događa izvana, na zaslonu? Iz prve varijable dobije naredbu te na zaslonu ispiše broj 5, zatim doda matematički operator zbrajanja te iz one druge varijable na zaslonu ispiše broj 6. U onom trenutku kad je primio naredbu = (u Pythonu -> print) ispisao nam je rezultat (11).
Programer je kalkulatoru “unutra” zapisao kako će reagirati i što će raditi kad mu korisnik zada neke radnje. A mi smo kao korisnici upisali neke matematičke izraze (po izboru) i on je prema zadanim uputama izvršio taj zadatak! Tako jednostavno, a tako komplicirano, ha?
Nije! Jednostavno je. Imamo programera i korisnika. Prvi piše točne i jasne upute nekom programu (kalkulatoru, računalnoj igrici, wordu, mrežnoj stranici i sl.), a drugi se igra i čudi kako se sve tako dobro i točno izvršava?!
Još nešto! Varijablama se uvijek daju logički nazivi. Zašto? Pa da je lakše upravljati računalnim programom/kodom jednog dana kad se vratimo i želimo ga (ili netko drugi) nadograditi. Zamisli da otvoriš svoj program koji si pisao prije godinu dana, zaboravio si što si pisao unutra i piše ovako:
Unesi prvi broj: -> a varijablu u koju će se spremiti taj broj si nazvao informatika
Unesi drugi broj: -> a varijablu u koju će se spremiti drugi broj si nazvao treci_broj
Je li tako da nema smisla? Tako je. Zato je logično (ako pišemo program u koji korisnik treba unijeti dva broja, da će nam se i varijable zvati prvi_broj i drugi_broj, ili broj1 i broj2 itd.
Koristimo li se varijablama u svakodnevnom životu?
Na svakom sportskom događaju u kojem se dvije ekipe natječu kako bi prikupile što više bodova koristi se semafor za prikaz trenutačnog rezultata. Vrijednosti DOMAĆI i GOSTI možemo smatrati varijablama koje imaju trenutačnu vrijednost 37 i 25. Važno je napomenuti da se vrijednosti u varijablama mogu mijenjati. Npr. ako DOMAĆI pogode sljedeći koš (tricu), u njihovu će se varijablu spremiti sljedeći rezultat -> trenutačno stanje (37) + 3 nova boda, taj matematički izraz će se izračunati te će se na semaforu ispisati rezultat 40:25.
KAKO ISPRAVNO NAPISATI NAZIV VARIJABLE?
- U nazivu se mogu koristiti sve znamenke (0-9) i slova
- Naziv varijable ne može početi znamenkom
- U nazivu se ne mogu koristiti simboli kao što su @ – / #
- Razmak se ne može koristiti, ali se za povezivanje riječi koje čine naziv varijable može koristiti znak _ npr.: p_znak, p_broj
- Ne smiju se koristiti riječi koje Python upotrebljava za naredbe, npr. print, int, min, max, True itd….
- Ne preporučuje se (iako je dopušteno) u nazivu varijable upotrebljavati dijakritičke znakove hrv. abecede (š, č, ć, ž, đ)
- Python razlikuje velika i mala slova. Varijable a i A dvije su različite varijable.
ZNAK JEDNAKOSTI I ZNAK PRIDRUŽIVANJA
Znak = je znak pridruživanja. To nije matematički simbol jednakosti koji označava da je nešto s lijeve strane znaka = jednako vrijednosti s desne strane znaka =. U programiranju pridružiti znači varijabli s lijeve strane znaka = pridružiti vrijednost koja se nalazi s desne strane (brojčana ili znakovna).
PRIDRUŽIVANJE ZNAKOVNOG NIZA
Znakovni nizovi (tekst -> riječi, rečenice…) pridružuju se tako da se upisuju unutar polunavodnika (‘ ‘) ili navodnika (” “). Također, sa znakovnim nizovima mogu upotrebljavati matematički operatori, ali samo operatori zbrajanja (+) i množenja (*).
Operator zbrajanja (+) spaja znakovne nizove.
Operator množenja (*) uvećava znakovni niz onoliko puta s kojim smo ga brojem pomnožili
ISPIS U VIŠE REDOVA
Ako želimo ispis u više redaka pomoću naredbe print, tada za prelazak u novi red koristimo parametar \n
Oznaku dobijemo kombinacijom tipki, tj. i stodobnim pritiskom desne tipke Alt Gr i tipke Q.
Npr.
TABULATOR
\t -> tabulator -> znak \t pomiče početak ispisa udesno za vrijednost tabulatora (osam znakova). Npr.
SEPARATORI
Ispis se može oblikovati prema želji uporabom razdjelnika ili separatora između podataka (sep). Separatori mogu biti različiti znakovi kao npr. , ; : < > – i slično.
IGRAJ, PONOVI, UČI!
